Upravljački program virtualnog uređaja (VxD)

Sadržaj

• Definicija - Što znači pogonitelj virtualnog uređaja (VxD)?
• Uvod u Microsoft Azure i Microsoft Cloud | Kroz ovaj vodič naučit ćete o čemu se radi računalstvo u oblaku i kako vam Microsoft Azure može pomoći da preselite i pokrenete svoje poslovanje iz oblaka.
• Techopedia objašnjava pokretač virtualnih uređaja (VxD)

Definicija - Što znači pogonitelj virtualnog uređaja (VxD)?

Upravljački program virtualnog uređaja (VxD) softver je pogonitelj uređaja koji oponaša hardver i druge uređaje tako da više aplikacija koje rade u zaštićenom načinu mogu pristupiti hardverskim kanalima prekida, hardverskim resursima i memoriji bez izazivanja sukoba. Vxd je zamijenio Windows Driver Model (WDM) i sada je zastario.

Uvod u Microsoft Azure i Microsoft Cloud | Kroz ovaj vodič naučit ćete o čemu se radi računalstvo u oblaku i kako vam Microsoft Azure može pomoći da preselite i pokrenete svoje poslovanje iz oblaka.

Techopedia objašnjava pokretač virtualnih uređaja (VxD)

Računalni hardver zahtijeva komunikacijske i kontrolne metode da uređaji i / ili hardverske komponente pristupaju kontroliranom pristupu, obično pod kontrolom kombinacije BIOS-a i operativnog sustava koji se izvodi. U softveru se ove metode definiraju kao upravljački programi uređaja, koji se sastoje od koda koji aplikacija može koristiti za pristup hardveru ili vanjskim softverskim resursima. Dizajniran za upotrebu u više zadacima operativnih sustava kao što je Microsoft Windows, upravljačkim programom uređaja upravlja upravitelj upravljačkih programa za virtualne uređaje (VDDM) i dijele ga aplikacije koje rade u toj jezgri. Da bi pokrenuo naslijeđene DOS aplikacije u starijim verzijama Microsoft Windows-a, kernel stvara virtualni stroj (VM) u kojem se pokreće naslijeđeni program. Dio ograničenja DOS-a je taj što je on dao potpunu kontrolu nad hardverom nad pokrenutim softverskim aplikacijama. To je značilo da pokretanje nekoliko DOS aplikacija u više zadacima operativnog sustava može stvoriti sukobe kada je u pitanju pristup uređajima. U većini standardnih DOS aplikacija nije dopušteno dijeljenje hardverskih uređaja, pa je uveden pokretački program virtualnog uređaja (VxD) da se spriječe sukobi s pristupom uređaju. VxD je zahtjev za prekid i memoriju proslijedio jezgri, koja je zauzvrat dodijelila resurse prema potrebi, uvijek osiguravajući da samo jedna nit zahtjeva može u bilo kojem trenutku pristupiti jednom kanalu prekida bilo kojeg uređaja. Ovo je trebalo omogućiti rad u zaštićenom načinu rada, pri čemu se sva imovina aplikacije vodi unutar (memorije) ljuske. U VM-u VxD je bio dio sučelja između Windowsa i te ljuske. Upravljački program virtualnog uređaja (VxD) nalazio se između naslijeđene aplikacije i više zadataka operativnog sustava, nudeći niz funkcija poput dinamičke dodjele memorije, omogućujući pristup mrežnim uređajima, uređajima za pohranu ili sigurnosnim kopijama. Bez obzira na hardverski ili softverski uređaj s kojim je najstarija aplikacija potrebna za komunikaciju, radnje su izvedene preko VxD-a, koji bi imao specifična pravila izvršavanja, a nadzirana operativnim sustavom. VxD je zamijenio model Windows Driver WDM s Windows 2000, NT i novijim izdanjima.